Dunja Bahtijarević uoči koncerta u Lisinskom: 'Tradicija se, kao i sve u životu, mijenja'
Nakon četiri koncerta koja su se u sklopu platforme 'Lisinski srijedom & Izvorišta' ordžala prošle godine, u maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog će se i ove godine održati dosta zanimljivih world music/etno koncerata. Prvi od njih na rasporedu je u srijedu, 12. veljače kada će zajednički koncert održati slovenski Širom i hrvatski Dunjaluk. Oba benda njeguju avangardni pristup te nisu klasični world music bendovi, a i jedni i drugi su za svoj rad već dobili priznanje nastupajući na stranim pozornicama. Ulaznice za ovaj koncert možete kupiti na OVOM linku.
Uoči ovog koncerta razgovarali smo s Dunjom Bahtijarević, pjevačicom grupe Dunjaluk, koja nam je odgovorila na par pitanje o radu Dunjaluka.
U opisu vaše glazbe stoji da svirate sevdah za one ljude koji misle da ne vole sevdah. Možete li objasniti tu izjavu, koji je vaš pristup tradicijskoj muzici?
To je bio prvi opis kojeg smo se dosjetili kad smo tek počeli raditi. Slika o sevdahu općenito je prilično okamenjena: narodni orkestar ili harmonika, ornamentirano pjevanje, određen tip patosa. Ali to je samo jedno njegovo ruho. Naša je pretpostavka bila da mnogi sevdah ne vole upravo zbog toga ruha, i da bi ga neki zavoljeli kad bismo mu odjenuli nešto drugo. Odabrali smo neke pjesme i poslušali ih svojim ušima koje slušaju stvarno svašta – oboje smo dosta širokog muzičkog ukusa. Uz dobru dozu eksperimenta izvodimo ih onako kako ih čujemo. Na neki način čak se vraćamo starijem tipu sevdaha – umjesto glasa i saza, glas i električna gitara.
Prošla je godina i pol od vašeg prvog i za sada jedinog albuma. Koje je vaše mišljenje o tom materijalu s ove vremenske distance? Jeste li zadovoljni prijemom, jeste li zadovoljni kako on zvuči ili biste ga sada snimili drukčije?
S iskustvom zajedničkog rada koje sad imamo sigurno bismo ga snimili drukčije. Počeli smo svirati skupa neposredno prije pandemije tako da je cijeli materijal koji smo snimili nastao na probama. Nismo imali priliku svirati uživo, a i nismo dovoljno dobro znali što je uopće to što smo napravili. Ali sve u svemu, zadovoljni smo kako zvuči, a zadovoljni smo i prijemom, posebno u inozemstvu. Našli smo se na nekim europskim listama najboljih world music albuma i puštali su nas u radijskim emisijama u raznim zemljama, što je super.
Nastavno na prethodno pitanje da pitam pripremate li novi materijal? Hoće li na njemu i dalje biti samo tradicijske pjesme u vašem ruhu ili ćete krenuti i u autorske stvari?
Počinjemo raditi na novom materijalu. Teško mi je još predvidjeti što će on biti, ali idemo i u smjeru autorstva. U međuvremenu ćemo izdati EP na kojem će se naći pjesme koje izvodimo, a nisu na albumu, i dvije suradnje.
Imali ste priliku biti dio međunarodnog MOST Music programa, a nastupali ste na festivalima u Mađarskoj, Španjolskoj, Danskoj i Poljskoj. Kakva su vaša iskustva s tih koncerata? Kakav je bio prijem ljudi s obzirom na to da ne poznaju jezik? Koliko je važno za bend da svira i u inozemstvu?
Pa pitanje je koliko i u Hrvatskoj, barem u njezinom zapadnom dijelu, ljudi poznaju jezik pjesama koje izvodimo :). Na primjer, malo tko zna da Dunjaluk nije (samo) spoj naših imena nego raširen turcizam koji označava ovozemaljski svijet – koristim svaku priliku da to objasnim. Mislim da razumijevanje tekstova nije najvažnije za doživljaj naše muzike. Ona zapravo počiva na interakciji između nas dvoje, i publika se za to zakači ma gdje svirali. Super nam je bilo nastupati na svim tim mjestima, reakcije su uvijek bile odlične. Jako je važno da bend svira u inozemstvu jer na domaćem terenu nema dovoljno prilika, a jednim dijelom one se i otvaraju zahvaljujući svirkama vani. Šteta je što se republike naše bivše države toliko razlikuju po standardu, to nam svima znatno otežava.
Jeste li se susretali s predrasudama prema vašem radu jer se "usuđujete" tradicijske pjesme predstaviti u potpuno izmijenjenom ruhu? Što generalno mislite o onima koji misle da se tradicija ne smije mijenjati?
Jesmo, i među publikom, i među organizatorima koncerata. Mislim da za svaki ukus postoji neka verzija tradicije, ili da bi trebala postojati, kao što je, recimo, ovakav sevdah trebao postojati. Možda će za njega uvijek biti manje publike, ali to nam ne smeta. Nije nam cilj da ikoga preobratimo, a ni mi se nećemo predomisliti, ma što govorili ili pisali o nama. Nije naodmet ponoviti da se tradicija, kao i sve u životu, uvijek mijenja. I kao i život, upravo zbog fleksibilnosti i opstaje.
I za kraj, što nam pripremate za koncert u Lisinskom?
Predstavit ćemo to što radimo, a netko će nam se i pridružiti. Veselimo se koncertu!
(Foto: Marina Uzelac)
Keep reading/listening:
